Friday

Religiozna nadahnuća


TIHUJEM JA, TIHUJEŠ TI
Tihujem ja, tihuješ ti

PHOTO: BETA/VLADIMIR MILOVANOVIĆ
U svetlu novih događaja, možda je zaista pravo vreme da Otačastveni pokret „Obraz” potraži neki drugi deo tela po kojem bi se zvao. Meni samom padaju na pamet jedna ili dve ideje. Možda bi najprikladnije bilo nešto što ih inspiriše na tihovanje. Dok svakodnevno, redovno, tihuju i paze da ih ne uhvati keva.





„Ok. Tri puta smo ratovali, pojebali ljudima dve decenije života, ubili smo Đinđića… Ups…” For whose grandmother health? Je l' sve ovo zaista vredelo da bi doktor Dabić mogao da prodaje nerotkinjama lekovitu bižuteriju?

Izvolite gospođo....
Lečenje psorijaze štucanjem.
Regulisanje šećera pomoću štipaljki na bradavicama.
Pijenje lož ulja slamčicom iz traktora za vidovitost i ravne tabane.
Humana kinetička energija za svetlenje u mraku i otklanjanje impotencije.
Lizanje dalekovoda tek tako.
Maženje daske za dugovečnost.
Sve za pedeset evra.
Gospođo, vi se skinite i počnite, ja ću malo da tihujem pa dolazim.
Nadam se da nije stiglo do golden shower, iako je to od ranije poznat i univerzalan lek.

Religiozno nadahnuće po difoltu ima poetski izraz. Od Epa o Gilgamešu do Luče mikrokozma. Od Sidartinog hodanja po vodi do Svedenborgovih razgovora sa anđelima. Od Altamire do renesanse, pre renesanse na Belom anđelu, na kojeg smo tako ponosni. Od Stounhendža do Studenice ili Sagrada familia, jer i arhitektura je na kraju, kako bi rekao Frank Loyd Wright, samo muzika zamrznuta u vremenu.

Kakav je izraz nadahnuća pripadnika „Obraza” i ostalog lokalnog Hezbolaha koji svako malo protrče kroz Beograd, napaljeni kao Pahomije u VI/3 (Naš Pahomije više voli da tihuje u prisustvu dečaka…) i olupaju sve što dohvate? Kakvo je, uostalom, nadahnuće? Religiozno? Get a fuck out!?

Šta bi bio konačan ishod katehizisa koji bi želele da vaspostave glave bez vratova (Head&Shoulders), sa čijim performansima se svakodnevno, nevoljno, srećemo po Beogradu ovih dana? Da postane sumnjiv svako ko se izražava rečenicama? (Opa, batice... Subjekat i predikat u istoj misli?! Ti sigurno grizeš jastuk?! Donesite ražanj!)


UNUTRAŠNJI MONOLOG SOVE: Ako nastavi da priča oduzeću sebi život. Nisam spavala sedam dana, noći da ne pominjem. Skočiću sa drveta i slomiću sebi vrat. Dobro je. Prestao je. Sada tihuje

U nadahnutim geopolitičkim raspravama, koje svaka novobeogradska domaćica vodi duže i upornije nego Zbignjev Bžežinski i Kisindžer zajedno, one jednostavne poruke, kao na primer Ne ubij, negde su se jednostavno zagubile i smisao im je malo izbledeo. Svaki siledžija ima neke bogougodne ideje kako da se uredi svet, iako mu u gepeku kola još uvek odjekuju vrisci prethodnog vlasnika. Svako ko je spreman da vam razbije zube tačno zna kako, kada i za koliko minuta je nastao svet i nema oko toga nikakvu dilemu. Meni je, doduše, ok da slušam rasprave između kreacionista i evolucionista, sve dok se njihovi učesnici ne ponašaju tako da bi i Gospod himself rekao: Jebeš ovo. Ovo nisam ja. Ovi su od majmuna. Ili je bilo nešto među mnogo bliskom rodbinom.

I šta bi nam, na kraju, rekao i sam Koštunica? Šta je bio razlog i šta je posledica njegovog mutavljenja od 2000. do danas? Je l' ima danas neku fajdu od toga što je, u najboljem slučaju, samo nadahnuo one koji su ubili Đinđića i što je ekipica koja mu je sedela pred vratima kabineta, po tom pitanju, sva je prilika, uradila i nešto više? Je l' zadovoljan što je posle pet godina vladavine ostavio Srbiju u stanju heroinske kome, a on se mirno povukao u Belanovicu, gde ga više ni sove ne razumeju? (Ako nastavi da priča oduzeću sebi život. Nisam spavala sedam dana, noći da ne pominjem. Skočiću sa drveta i slomiću sebi vrat. Dobro je. Prestao je. Sada tihuje.)

Tadić možda više nije u kohabitaciji sa Koštunicom, ali se i dalje prijatno i komotno oseća u Koštuničinoj fikciji. Iz nje se izmakao taman toliko da može da kaže kako mu je na nekom sastanku, na kojem se u prazno pričalo o Kosovu sa predstavnicima crkve, bilo neprijatno da sedi pored vladike Pahomija. Pahomije bi mu verovatno odgovorio da nijedan muškarac stariji od dvanaest godina nema razloga da se oseća neprijatno pored njega. (Ne znam šta vam smeta. Ja samo sedim ovde i tihujem. - Pa, brate, tihuješ a malopre si nam davao da ti ljubimo ruku.)

Ali naravno da se nije izmakao dovoljno da bi poželeo da istraži mrak u kojem i danas mirno sede nalogodavci Đinđićevog ubistva, ili da bi priznao da je politika koja ne odustaje ni od Kosova ni od Evrope jednako oksimoronska kao eventualna želja da se istovremeno ostane privržen i seksu i celibatu. I da se tihuje.

U svetlu novih događaja, možda je zaista pravo vreme da Otačastveni pokret „Obraz” potraži neki drugi deo tela po kojem bi se zvao. Meni samom padaju na pamet jedna ili dve ideje. Možda bi najprikladnije bilo nešto što ih inspiriše na tihovanje. Dok svakodnevno, redovno, tihuju i paze da ih ne uhvati keva.

Na kraju će opet da bude: ja jednom tihovao, pa me uhvatila keva.

Piše: Srđan Ćešić


e-Novine

No comments: